Pismo jedne negovateljice - Čovek je uvek čovek

20.04.2016
Pismo jedne negovateljice - Čovek je uvek čovek


MOBILNA sestra osnovana je da pomaže drugim ljudima. Uz svu medicinsku stručnost, zdravstvenu praksu, veliki trud i profesionalizam, nikada ne zaboravljamo ono najvažnije: ljudi uvek rade sa drugim ljudima i za druge ljude, kao i za sebe same. To je suština dobre zdravstvene nege. Naše medicinske sestre i negovateljice su profesionalci kojima je čovek uvek na prvom mestu. Nedavno sam dobila jedno pismo od jedne moje saradnice, koja je počela da u Mobilnoj sestri. Ovde koristim priliku da ga podelim sa vama:

Draga Žaklina,

Veoma mi je drago što radim sa Vama u Vašem timu, osećam da sam našla pravo okruženje u upoznala prave ljude, sa kojima mogu da ostvarim značajne rezultate u poslu medicinske, patronažne i kućne nege starih u bolesnih ljudi. Zašto vam to pišem? Zato što mislim da delimo zajednički stav i smisao prema poslu kojima se bavimo i to vrlo uspešno. Htela sam da vam kažem sledeće:

Kao mlađa devojka imala sam pomalo ciničan pogled na starost. Mislila sam da kad čovek pređe 60, praktično više nije ni za šta. Onda sam „ušetala“ u pozno doba. Moj prvi susret sa starijim osobama je bio ujedno i moj način odrastanja. Sa 20 godina upoznala sam se sa ljudima koji su od mene očekivali pomoć. 

U njihovim očima videla sam strah, nepoverenje i beznađe. Brzo sam shvatila da treba da im pokažem da ja ZNAM, da ih SLUŠAM i VERUJEM, da sam STRPLJIVA i da ću im POMOĆI, što su ujedno i ključne stvari za rad sa starijim osobama.

Životne tegobe najčešće ostavljaju kod starijih ljudi duboke tragove. Često su nemoćni, veoma osetljivi, rado zameraju drugim ljudima i smatraju da su „ona“ vremena, kad su oni bili mladi bila „zlatna“. Ponekad su skloni svađi, boje se siromaštva i postaju škrti. Naravno da postoji veliki broj ljudi koji su u starosti zadržali svu onu blagost i dobrotu koju su imali i ranije. Zato prema njima uvek imam dovoljno razumevanja, posebno mnogo pažnje i obzira. Kada nešto pričaju, slušam ih sa pažnjom, ne ljutim se što to možda čujem po ko zna koji put. Pričajući mi, oni kazuju o onome što je bilo lepo u njihovoj mladosti.

Uloga osobe koja im pomaže jeste da pre svega bude čovek. Jako je bitno da joj u očima vide da ih neće izneveriti, povrediti, da će ih razumeti i da će im se naći kad god im je pomoć potrebna. Da u njoj vide zaštitnika i oslonac. Ne može svako da se prihvati tog poziva. Onaj koji poželi da se upusti u ovu plemenitu avanturu mora se smejati očima. Ne kaže se uzalud da su one ogledalo duše, a u našim stara lica traže nadu za bolje sutra.

Posle višegodišnjeg iskustva rada sa starim licima ponosna sam na sve što sam učinila, ali i na ono što sam zauzvrat dobila. Zahvaljujući njihovom životnom iskustvu, usudila bih se da kažem da sam postala dobra devojka. Neopisiv je osećaj kad posle radnog dana shvatite da ste ga nekom učinili lakšim i lepšim.
Starost nije bauk. Starost nije bolest, već uloga za uživanje. Starost je lepa i ja sam spremna to da vam pokažem. Učiniću vam je vedrijom i lakšom. 

Srdačan pozdrav,

Mirela R.