Rizik od pada starijih osoba u kućnim uslovima postaje veći kako godine odmiču, zdravlje se pogoršava, a kretanje starije osobe usporava. Posebno su izloženi riziku od pada pacijenti koji pate od demencije i posledične povremene dezorijentisanosti. U današnjem blogu delimo sa vama nekoliko praktičnih smernica o smanjenju rizika od pada u kućnim uslovima.
Najblaži oblik otežanog kretanja je onaj pri kome se starija osobe i dalje neometano samostalno kreće, ali to radi sporije i opreznije. Neretko srećemo slučajeve osoba od preko čak 90 godina koji se i dalje samostalno kreću i uredno vode računa o sebi i sredini u kojoj žive, koliko im to fizičke mogućnosti dozvoljavaju.
Veći problem nastaje kod starijih osoba sa početnim ili poodmaklim znakovima demencije. Ukoliko je demencija pristuna, čak i kada osoba nema veoma značajan broj godina, sa njom osim zaboravnosti dolazi i nespretnost, pa i povremena dezorijentisanost. Takve osobe su sklonije padovima, posebno ako sredina u kojoj žive nije prilagođena njihovom zdravstvenom stanju.
Ukoliko se pad dogodi, prvi problem koji nastaje je nemogućnost starije osobe da se samostalno podigne. U takvom slučaju nekad ne može pomoći ni samo jedan član porodice, već u podizanju mora učestvovati više osoba. Kada je pala osoba više nego prosečno teška i veoma stara, pri nestručnom podizanju mogu se dogoditi isčašenja i druge povrede, pa nije loša ideja potražiti stručnu pomoć medicinskog radnika u ovoj situaciji.
Druga najčešća posledica pada, kako u kućnim, tako i u spoljnim uslovima, jeste prelom. To može biti prelom kuka, ramena, ruke, noge… A sa brojem godina raste i krtost kostiju, pa se povećava šansa za prelom pri padu. U tom slučaju, neophodne su medicinska ispitivanja (snimanja) oštećenih delova tela i posledična pomoć nadležnog hirurga ili ortopeda.
Kako bi se sprečili padovi u kući, sredina u kojoj starija osoba živi mora biti prilagođena na način koji će minimizirati rizik od pada. To se, pre svega, odnosi na uklanjanje predmeta koji se nalaze na podu i za koje postoji (čak i minimalna) šansa da se osoba saplete. Veoma često su kablovi i produžni kablovi razvučeni po kući veliki rizik. Dečije igračke rasute po podu takođe mogu da budu opasne. Obuća bi trebalo da se odlaže na posebno mesto (bio to cipelarnik, komoda ili ćošak kojem se inače ne prilazi) gde ne stoji na putu redovnom funkcionisanju starije osobe.
U našoj praksi smo više puta nailazili na slučajeve gospođa u poodmaklim godinama koje su kačile zavese i pale sa merdevina. Neka vam ne bude teško da ,,pozajmite’’ i ,sasvim slučajno’’ više nikad ne vratite merdevine vaših ostarelih majki ili baka ukoliko gaje sličnu naviku redovnog održavanja zavesa, a kačenje zavesa preuzmite na sebe.
Bitno je pomenuti da se veliki broj slučajeva pada u kućnim uslovima odvija u kupatilu. Pokušajte da obezbedite kupatilo na takav način da se rizik od padova zbog klizanja na pločicama ili u kadi minimizira. Instalirajte na zidove kupatilske elemente (poput minijaturnih gelendera/ručki) koji će služiti za pridržavanje i lakše ustajanje sa toaleta ili ulazak/izlazak iz kade. Neka dno kade ili tuš kabine bude pokriveno nečim što onemogućava klizanje. U specijalizovanim radnjama možete naći nastavke za kadu koji služe za sedenje onda kada starija osoba više ne može dugo da stoji u kadi.
Osobe koje se teško i usporenu kreću, ali su i dalje sposobne i voljne da odlaze u šetnju ili u nabavku, trebalo bi da imaju pratnju druge osobe na koju se mogu osloniti ukoliko se umore, izgube ravnotežu ili se sapletu.
Imajte u vidu da, čak i onda kada je sredina prilagođena, a u kući uvek prisutan član porodice ili stručni negovatelj koji vodi računa o starijoj osobi koja ima problema sa kretanjem, to ne može da garantuje da do pada neće doći. Međutim, članovi porodice sa svoje stane uvek treba da urade onoliko koliko su oni u mogućnosti da smanje rizik od pada jer u ovom slučaju posebno važi ono dobro staro: ,,Bolje sprečiti nego lečiti'!
Uvek tu za vas
Vaša Mobilna sestra