Sećam se pre mnogo godina teta Nade, mamine bivše komšinice
koja je živela sama i nakon teškog šloga bila ograničeno pokretna. Njen sin je
živeo negde daleko, a kako je bila udovica, živela je sama. Uglavnom je mogla
da se polako kreće. Ne sećam se šta se tačno desilo kada je moja mama otišla da
je poseti dok smo mi bili kod rođaka u stanu preko puta. Znam samo da se
vratila u suzama, bleda i vidno uzrujana. Pokupila je neke stvari i izjurila
nazad tamo. Pošla sam za njom kako je nije bilo neko vreme i našla ih kako
plaču u kupatilu, dok je moja majka kupala teta Nadu u kadi. Shvatile smo da je
teta Nadino stanje bilo mnogo gore no što smo mislili, kao i da su kupovina,
kupanje, one osnovne stvari bile očigledno za nju nedostižne i pravo mučenje.
Ovo je ostavilo posledice na stanje u kojem ju je moja mama zatekla, na njeno
opšte stanje organizma, pa i duha. Bila je ispijena, bleda, a u stanu se osećao
neprijatan vonj. Njeno krhko koščato telo imalo je rane, verovatno jer nije
postojala nega dekubitisa, a rebra su neprijatno štrčala na bledoj, skoro
prozirnoj koži. Na njenom licu su se smenjivale emocije koje sam čak i ja, kao
dete, mogla da razazanam. Neka teška mešavina neprijatnosti, zahvalnosti,
sramote, bola, i jedan opšti, gorki umor.
Ona je bila neko sa kim se moja mama davno često viđala u vreme kad su se
komšije družile, a deca odrastala zajedno. I gledala sam moju mamu koju izjeda
neka griža savesti što nije pitala, što nije znala nejo stanje, kako urla na
telefon verovatno na vezi sa sinom teta Nade koja je nedugo nakon ovog dana i
preminula.
I koliko puta mislimo da zato što se neko ne čuje da je dobro? Da ako ne traži
pomoć da mu ona i ne treba? Ko zapravo zove kad mu nešto treba? Retko ko. To je
nekako srpski...ćutati i trpeti. I tako su Vilerovi gobleni na zidovima
novobeogradskog stančića jedini svedočili jednoj kontinuiranoj borbi kroz
samoću i bol i muke, uz tihe otkucaje zidnog časovnika. A nije moralo tako.
Jako želim da znam da nije moralo tako. I da danas, zaista, ne mora tako.
Kako brinuti o nepokretnim licima?
Pre svega, budite svesni u kojoj ste situaciji. Budite svesni do koje mere se od vas očekuje da zbrinete osobu kojoj objektivno treba pomoć i nega. Ovo se odnosi na medicinske aspekte i angažovanje stručnog lica ili Mobilne sestre za negu i brigu o nepokretnom licu, kao i pomoć oko održavanja prostora i osnovnih životnih potreba.
Šta ovo sve podrazumeva?
Nega nepokretnih bolesnika u kućnim uslovima podrazumeva:
Dodatne usluge kod nege nepokretnih bolesnika
Nega nepokretnih bolesnika može da podrazumeva i sledeće usluge:
Imati nepokretnog bolesnika u kući nije nimalo lako. Teret nege je na članovima porodice koji to najčešće ne uspevaju da u potpunosti postignu, što zbog svojih obaveza, što zbog nedovoljne stručnosti. Briga o nepokretnim licima je jedna od najčešćih usluga koju medicinske sestre iz ambulante Mobilna sestra u Beogradu obavljaju i to sa ljubavlju i pažnjom. Osobe čije je kretanje iz različitih razloga onemogućeno treba uvek da dobiju maksimalnu negu, podršku, pomoć i društvo. Kaže se da je samoća veliki uzročnih pada vitalnosti i smrtnosti. Ona je podmukla nus pojava mnogih oboljenja, jer nekako neprimetno postane deo života. Ukoliko se na vreme ne reaguje, lako se desi da osoba izgubi motivaciju da uopšte menja status kvo, a uz otežano kretanje, ovo postaje još teže. Iako su društvene mreže na neki način doprinele tome da su ljudi naizgled nešto povezaniji, slab vid, bolovi u rukama i druge otežavajuće okolnosti kod starijih osoba, uz nepokretnost ili otežano kretanje onemogućavaju često i ovakav vid komunikacije. Živa reč, dodir, razumevanje, podrška i pomoć u konkretnim akcijama i zadacima nemaju cenu.
Ambulanta Mobilna sestra nalazi se u Beogradu, a usluge brige o nepokretnim osobama
obavljaju se na teritoriji ovog grada i okoline. Ukoliko Vas zanimaju cene
za kućnu negu nepokretnih, kontaktirajte nas na brojeve telefona 060 32 64
666 ili 011 71 15 269 te ćemo Vam rado dati informacije o ceni, a u
odnosu na konkretne usluge koje su Vam potrebne.
Vaša Mobilna sestra